Hrana više nije samo roba, nego garancija neovisnosti

Investitori kupuju poljoprivredno zemljište - uporno i potiho

Najveći privatni vlasnik obradivih površina u Sjedinjenim Američkim Državama je Bill Gates preko svoga investicijskog društva Cascade, a drži otprilike 110.000 hektara američkog poljoprivrednog zemljišta. Njegov portfolio investicija je ogroman i siguran sam da mu je ovo jedna od manjih investicija, ali je indikativna.

Ovaj trend prate mnogi investicijski fondovi, obiteljske tvrtke i bankarski konglomerati za koje vjerojatno nikada nismo ni čuli. Obrazac je jasan: kapital se ulaže u tlo, vodu i proizvodnju hrane.

Zemljište se ne može proizvesti, programirati ili zamjeniti. Zemljište je resurs koji će u skoroj budućnosti imati veliku ulogu u nezavisnosti države, grada, naselja ili pojedinca.

Mijenjaju se trendovi

Nafta je vladala 20. stoljećem. Pokretala je gospodarstva, utjecala na tečajeve i određivala politiku. Danas za nju postoje zamjene. Za hranu i vodu zamjene nema. Zato poljoprivredno zemljište prestaje biti „lijepa priča sa sela“ i postaje imovina koja:

1. donosi prinos,
2. zadovoljava osnovnu ljudsku potrebu,
3. preživljava izmjene zakona i cikluse tržišta

Što je sa Europom?

Europa je tek nedavno prepoznala izazove starije generacije poljoprivrednika i ozbiljne probleme u prijenosu postojećih farmi na nove nasljednike. Mladi u poljoprivredi ne vide budućnost jer su odrasli u okruženju u kojem je baviti se poljoprivredom značilo mukotrpan rad, zakonske i administrativne barijere, financijska nesigurnost i na kraju slabo ili nepostojeće tržište. Europske subvencije neće automatski riješiti ovaj problem, jer je rješenje kompleksnije. Moderna poljoprivreda traži od vlasnika da poljoprivredu promatra kao poslovni poduhvat, da uspostavi zdrave ekonomske procese i da u izgradnji svoga biznisa vodi računa o prihodima, rashodima, novčanom toku, kreditnom opterećenju, likvidnosti, koeficijentu obrtaja zaliha, kvaliteti sirovine i efikasnosti rada. Ovakva terminologija u prosječnom poljoprivredniku u Hrvatskoj izaziva automatski revolt i stav da njima ne trebaju stručnjaci, nego više novca i siguran otkup. Takvi stavovi su direktna posljedica bavljenja poljoprivredom u nekom socijalističkom okruženju u kojem se "netko drugi" bavio temama prodaje i logistike, dok je zadatak farmera bio da proizvede. To se, nažalost, nastavilo i nakon 90-ih, pa je cijela poljoprivredna grana ekonomije "kliznula" u socijalnu sferu i u kratkom vremenu se naviknula na subvencije i direktna plaćanja. U osnovi skoro svakog poljoprivrednog subjekta u Hrvatskoj danas nisu održivi ekonomski parametri, nego poslovanje na marginama profitabilnosti. Dokaz tome su ogromni problemi koji se pojavljuju na bilo kakve poremećaje kojima smo podložni kroz EU tržište, jer slobodni unos proizvoda sa zajedničkog tržišta direktno utječe na poslovanje hrvatskih proizvođača koji su slabi i razjedinjeni.

NextGenFarm.eu

Platforma je stvorena kako bi dala temelj i stvarni zamah novoj generaciji poljoprivrednika koji razumiju poduzetništvo i otvorenog su uma za pozitivne promjene koje diktiraju novi trendovi na tržištu. Zemljište je temelj, ali samo po sebi nije poslovni model. Stabilnost moderne poljoprivrede dolazi od:

1. jasnog pravnog i financijskog okvira (OPG, računovodstvo, natječaji),
2. odabira lokacije i dostupne opreme,
3. digitalnog praćenja, navodnjavanja i evidencije,
4. model prodaje koji ne ovisi o jednom otkupljivaču

Otporno gospodarstvo nije poezija. To je red, brojke i plan za sljedećih deset godina.

Kako naprijed?

Ne trebaš sutra kupiti tisuću hektara. Trebaš prestati gledati poljoprivredu kao izvor poticaja i pomoći države, a početi je gledati kao imovinu koja radi u dobrim i lošim godinama.

Investitori ne kupuju oranice zbog slika na društvenim mrežama, kupuju ih jer su stvarne, jer hrane ljude i jer donose povrat na uloženi kapital. Generacijsko bogatstvo nastaje od toga što posjeduješ ili vodiš nešto što rješava svakodnevni problem: hranu, vodu, smještaj, energiju.

Ako razmišljaš o pokretanju ili širenju poljoprivrednog poslovanja, pitanje nije samo „imam li zemlju“. Pitanje je: imam li sustav koji će na toj zemlji preživjeti sljedeće desetljeće?

Zemlja je početak.