Od 13 pojedinaca do svjetskog lidera poljoprivrednog zadrugarstva

U svijetu u kojem se poljoprivreda često doživljava kao sektor s niskom maržom, ovisan o vremenu i cijenama, postoji priča koja potpuno mijenja tu sliku. Španjolska zadruga Dcoop iz Antequere (Andaluzija) danas okuplja oko 75.000 obitelji poljoprivrednika i stočara. Oni nisu samo proizvođači, oni su vlasnici sustava koji u 2024. godini ostvaruje rekordnih 1,555 milijardi eura prometa, a 2025. (unatoč padu cijena maslinovog ulja) i dalje drže razinu prihoda iznad 1,4 milijarde eura.

Kako 75.000 farmera profitira od zajedničkog rada

Dcoop nije klasična korporacija. Vlasnici su farmeri. Svaka zadruga-članica donosi svoje proizvode, a središnja organizacija preuzima komercijalizaciju, pakiranje, izvoz, inovacije i smanjenje troškova. Rezultat?

1. Najveći svjetski proizvođač maslinovog ulja (prosječno 200–220.000 tona djevičanskog ulja godišnje).
2. Najveći proizvođač stolnih maslina.
3. Jedan od vodećih proizvođača vina u Španjolskoj.
4. Jak izvoz (2024. godine gotovo 915 milijuna eura, s ključnim tržištima SAD-om i Italijom).
5. Vlastite marke + 50 % vlasništva nad Pompeianom (vodećom markom ekstra djevičanskog ulja u Sjedinjenim Američkim Državama).

Poljoprivrednici ne prodaju sirovinu po najnižoj cijeni. Oni sudjeluju u dodanoj vrijednosti: u pakiranju, brendu, izvozu i novim proizvodnim linijama. To je ključna razlika između „prodaje maslina“ i „vlasništva nad cjelokupnim lancem vrijednosti“.

Lekcija za Hrvatsku i regiju

Činjenica da je Dcoop u današnjem obliku nastao tek 1980-ih godina posebno je važna za nas. Dokazuje da nije potrebno čekati generacije. S jasnom vizijom, discipliniranom organizacijom i fokusom na tržište, moguće je u relativno kratkom vremenu izgraditi sustav koji:

1. povećava pregovaračku moć poljoprivrednika,
2. smanjuje ovisnost o cijenama jednog proizvoda,
3. gradi prepoznatljive brendove,
4. ulazi na međunarodna tržišta,
5. i stvara stvarnu profitabilnost.

Hrvatska i susjedne zemlje imaju slične pretpostavke: kvalitetne proizvode, tradiciju, ali i problem fragmentacije i slabog brendiranja. Model Dcoop-a pokazuje da se rješenje ne nalazi isključivo u većim farmama ili subvencijama, već u pametnoj organizaciji i zajedničkom nastupu.