Vlastita farma kao oblik investicije
U modernom i brzom načinu života investicije u dionice, kripto ili fondove su postale uobičajene. Da li se investicija u vlastitu farmu može smatrati investicijom? Što ako bi takvom farmom upravljali profesionalci koji na tu imovinu paze kao što fond menadžeri paze na vrijednosnice?
Većinu investicijskog kapitala u ovom desetljeću gutaju investicije u AI i sve povezano sa ekranima. Serveri, softveri, aplikacije, slideovi o umjetnoj inteligenciji - papirnata vrijednost koja raste dok god postoji netko slijedeći tko je spreman uložiti uz veću valuaciju.
Zemlja i voda nisu ušle u tu priču. Poljoprivredno zemljište je toliko udaljeno od prosječnog investitora da se više ne uzima niti u obzir kod odluke kuda sa viškom prihoda, zaradom od projekta ili ušteđevinom. Hranu kupujemo u supermarketima i uvjereni smo da će ona tamo biti svaki dan i u količinima koja nama treba. Nedavni globalni poremećaji jasno utječu na sve lance dobave i pitanje je vremena kada će nas cijene na policama (pa i one sidrene!) potaknuti da se zapitamo znamo li mi sami uzgojiti taj krastavac, salatu ili rajčicu i zašto to već ne radimo? Tržište će tada ponovno otkriti poljoprivredu, ali prekasno i preskupo.
Hrvatska još uvijek ima ono što će sljedeći ekonomski ciklus cijeniti više od vrijednosnica: pitku vodu i zemlju koja nije otrovana do kraja. To nije nostalgija, to je skriveno bogatstvo koje nam leži pod nogama. AI tehnologija i dionice povezane sa tim projektima odmiču nas od stvarnosti i stvaraju upitne prognoze o budućnosti obilja i rada iz zabave, a ne iz potrebe. Nije se jednom dogodilo da se kapital prevario u jednoj klasi imovine, radna mjesta nestala preko noći, a nama ostao račun za platiti. To nije teorija, to je stagflacija u praksi: slaba kupovna moć i skuplji život u istoj rečenici, a hrana je prva stavka koju ta jednadžba udari.
Mi ne proizvodimo dovoljno sami nego većinu uvozimo. Uvozimo brašno, meso, mlijeko, povrće, ulje, ali i dalje smo uvjereni u našu suverenost. U trenutku kad se poremeti naša svakodnevica, cijena na polici ne pita je li model bio “transformativan”.
Ulaganje u zemljište u Hrvatskoj prestalo je biti “alternativna ideja za one koji ne razumiju tech”. Ulaganje u poljoprivredno zemljište je ulaznica u jedinu imovinu koja ne nestaje kad nestane hype,
može nahraniti nekoga i ne traži struju cijelog grada da opravda svoje postojanje.
Hrana će biti skuplja, to već znamo.
Jedina otvorena stavka si ti: hoćeš li se napokon odvažiti i napraviti nešto svoje na selu ili ćeš tu farmu gledati s ekrana kad više ne bude tvoja?